Međunarodni ugovori br.: 15
23.12.2002.

HRVATSKI SABOR

172

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE, DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI, PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Europske socijalne pove­lje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji, Protokola o izmjenama Europske socijalne pove­lje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji kojim se uspostav­lja sustav kolektivnih žalbi, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 20. studenoga 2002.

Broj: 01-081-02-3665/2
Zagreb, 25. studenoga 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r


ZAKON O POTVRĐIVANJU EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE, DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI, PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI


Članak  1.

Potvrđuje se Europska socijalna pove­lja, sastav­ljena u Torinu 18. listopada 1961., Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­lji, sastav­ljen u Strasbourgu 5. svib­nja 1988., Protokol o izmjenama Europske socijalne pove­lje, sastav­ljen u Torinu 21. listopada 1991., i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­lji kojim se uspostav­lja sustav kolektivnih žalbi sastav­ljen u Strasbourgu 9. studenoga 1995., koje je Republika Hrvatska potpisala 8. ožujka 1999., u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Članak  2.

Tekstovi Europske socijalne pove­lje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji, Protokola o izmjenama Europske socijalne pove­lje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­lji kojim se uspostav­lja sustav kolektivnih žalbi u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glase:

EUROPSKA SOCIJALNA POVELJA

PREAMBULA

Vlade potpisnice, članice Vijeća Europe,

smatrajući da je ci­lj Vijeća Europe ostvare­nje veće­g jedinstva između ­nje­govih članica radi čuva­nja i promica­nja ideala i načela koji su ­njihova zajednička baština te pospješiva­nja ­njihovoga gospodarskog i socijalnog napretka, osobito održa­njem i da­lj­njim razvitkom ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda;

smatrajući da su se Konvencijom za zaštitu ­ljudskih prava i temelj­nih sloboda, potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950., i ­njenim Dodatnim protokolom, potpisanim u Parizu 20. ožujka 1952., države članice Vijeća Europe suglasile svojem stanov­ništvu osigurati građanska i politička prava i slobode navedene u tim dokumentima;

smatrajući da se uživa­nje socijalnih prava mora osigurati bez ikakve diskriminacije s obzirom na rasu, boju kože, spol, vjeroispovijed, političko miš­lje­nje, nacionalnu pripadnost ili socijalno podrijetlo;

odlučne zajednički učiniti sve napore kako bi pomoću odgovarajućih institucija i djelova­nja podigle životni standard i unaprijedile dobrobit i gradskog i seoskog stanovništva pomoću odgovarajućih institucija i aktivnosti;

sporazumjele su se o s­ljedećem:

DIO I.

Ugovorne stranke kao ci­lj politike koju će, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, slijediti svim primjerenim sredstvima prihvaćajući ostvare­nje uvjeta u kojima će osigurati učinkovito ostvariva­nje s­ljedećih prava i načela:

  1. Svatko treba imati mogućnost zarađivati za svoj život slobodno izabranim radom.
  2. Svi radnici imaju pravo na pravične radne uvjete.
  3. Svi radnici imaju pravo na sigurnost i zaštitu zdrav­lja na radu.
  4. Svi radnici imaju pravo na pravičnu plaću koja će ­njima, kao i ­njihovim obite­ljima, osigurati dostojan životni standard.
  5. Svi radnici i poslodavci, radi zaštite svojih ekonomskih i socijalnih interesa, imaju pravo slobodno se udružiti u nacionalne ili međunarodne organizacije.
  6. Svi radnici i poslodavci imaju pravo na kolektivno pre­govara­nje.
  7. Djeca i mladež imaju pravo na posebnu zaštitu od fizičkih i moralnih opasnosti kojima su izloženi.
  8. Radnice u slučaju majčinstva, kao i ostale radnice kada je to potrebno, imaju pravo na posebnu zaštitu na radu.
  9. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti profesionalnog usmjerava­nja kako bi mu se pomoglo izabrati zanima­nje koje odgovara ­nje­govim sposobnostima i interesima.
  10. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti stručne izobrazbe.
  11. Svatko ima pravo koristiti sve mjere koje mu omogućavaju ostvare­nje najbo­lje­g dostupnog zdravstvenog standarda.
  12. Svi radnici i od ­njih uzdržavane osobe imaju pravo na socijalnu sigurnost.
  13. Svatko bez dovo­ljno sredstava za život ima pravo na socijalnu i medicinsku pomoć.
  14. Svatko ima pravo koristiti se uslugama socijalnih službi.
  15. Svaka invalidna osoba ima pravo na profesionalnu izobrazbu i na socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, neovisno o podrijetlu i naravi ­njene invalidnosti.
  16. Obite­lj kao osnovna jedinica društva, radi osigura­nja svog punog razvoja, ima pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu.
  17. Majka i dijete, neovisno o bračnom sta­nju i obite­ljskim odnosima, imaju pravo na primjerenu socijalnu i ekonomsku zaštitu.
  18. Držav­ljani svake ugovorne stranke imaju pravo obav­ljati plaćenu djelatnost na teritoriju svake druge ugovorne stranke pod jednakim uvjetima kao i ­njeni držav­ljani, osim u slučajevima ograniče­nja uvjetovanih ozbi­ljnim razlozima gospodarskog i socijalnog karaktera.
  19. Radnici migranti, držav­ljani jedne od ugovornih stranaka, kao i ­njihove obite­lji, imaju pravo na zaštitu i pomoć na teritoriju svake druge ugovorne stranke.

DIO II.

Ugovorne stranke prihvaćaju da će poštivati, kao što je to predviđeno u dijelu III., obveze koje proizlaze iz članaka i stavaka koji slijede.

Članak 1. – PRAVO NA RAD

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na rad, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. priznati jednim od svojih glavnih ci­ljeva i odgovornosti postiza­nje i održava­nje što je moguće više i stabilnije razine zaposlenosti, pri tome nastojeći ostvariti punu zaposlenost;
  2. djelotvorno štititi pravo radnika da zarađuju za svoj život slobodno izabranim radom;
  3. uspostaviti ili održavati besplatne službe zapoš­ljava­nja za sve radnike;
  4. osigurati ili promicati odgovarajuće profesionalno usmjerava­nje, izobrazbu i rehabilitaciju.

Članak 2. – PRAVO NA PRAVIČNE RADNE UVJETE

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na pravične radne uvjete, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. utvrditi razumno traja­nje dnevnog i tjednog rada, postupno sma­njujući radni tjedan koliko to dopušta poveća­nje produktivnosti i drugi mjerodavni čimbenici;
  2. osigurati plaćene državne blagdane;
  3. osigurati plaćeni godiš­nji odmor od najma­nje dva tjedna;
  4. osigurati skraćeni rad ili dodatni plaćeni odmor radnicima koji rade na opasnim ili po zdrav­lje štetnim poslovima;
  5. osigurati tjedni odmor koji se, koliko je to moguće, podudara s danom u tjednu koji je kao dan odmora prihvaćen prema tradiciji ili običajima zem­lje ili re­gije.

Članak 3. – PRAVO NA SIGURNOST I ZAŠTITU ZDRAVLJA NA RADU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na sigurnost i zaštitu zdrav­lja na radu, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. donijeti propise o sigurnosti i zdravstvenim uvjetima rada;
  2. odrediti mjere nadzora primjene tih propisa;
  3. savjetovati se, ako je to potrebno, s organizacijama poslodavaca i radnika o mjerama radi pobo­ljša­nja sigurnosti i zdravstvenih uvjeta rada.

Članak 4. – PRAVO NA PRAVIČNU PLAĆU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na pravičnu plaću, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. priznati radnicima pravo na plaću koja će ­njima i ­njihovim obite­ljima osigurati dostojan životni standard;
  2. priznati radnicima pravo na uvećan iznos plaće za prekovremeni rad, osim u nekim iznimnim slučajevima;
  3. priznati radnicima, muškarcima i ženama, pravo na jednaku plaću za jednako vrijedan rad;
  4. priznati svim radnicima pravo na primjeren otkazni rok u slučaju prestanka radnog odnosa;
  5. dopustiti odbitke od plaće samo pod uvjetima i u opse­gu propisanim nacionalnim zakonima ili drugim propisima, ili utvrđenim kolektivnim ugovorima ili arbitražnim odlukama.

Ostvariva­nje tih prava treba osigurati ili slobodno zak­ljučenim kolektivnim ugovorima, ili zakonskim postupkom utvrđiva­nja plaća, ili na koji drugi način primjeren nacionalnim uvjetima.

Članak 5. – PRAVO ORGANIZIRANJA

Radi jamče­nja i promica­nja slobode radnika i poslodavaca da osnivaju lokalne, nacionalne ili međunarodne organizacije za zaštitu svojih ekonomskih i socijalnih interesa i radi udruživa­nja u te organizacije, ugovorne stranke obvezuju se da nacionalno zakonodavstvo neće ugrožavati tu slobodu niti će ga primje­njivati na način da je ugrožava. U kojoj će se mjeri jamstva predviđena ovim člankom primje­njivati na policiju, utvrdit će se nacionalnim zakonima ili drugim propisima. Načelo i opse­g primjene tih jamstava na pripadnike vojnih snaga također se utvrđuju nacionalnim zakonima ili drugim propisima.

Članak 6. – PRAVO NA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na kolektivno pre­govara­nje, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. promicati jednakopravna savjetova­nja između radnika i poslodavaca;
  2. promicati, kada je to potrebno i prikladno, uspostavu mehanizama dobrovo­ljnog pre­govara­nja između poslodavaca ili poslodavačkih organizacija, s jedne strane, i organizacija radnika, s druge strane, radi uređe­nja uvjeta zaposle­nja kolektivnim ugovorima;
  3. promicati uspostavu i korište­nje odgovarajućih mehanizama mire­nja i dobrovo­ljne arbitraže radi rješava­nja radnih sporova;

i priznaju:

  1. pravo radnika i poslodavaca na kolektivnu akciju u slučaju interesnih sukoba, uk­ljučujući i pravo na štrajk, ograničeno obvezama koje mogu proizaći iz prethodno prihvaćenih kolektivnih ugovora.

Članak 7. – PRAVO DJECE I MLADEŽI NA ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava djece i mladeži na zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. propisati da je 15 godina najniža dob za zapoš­ljava­nje, s tim da se i mlađa djeca iznimno mogu zaposliti na propisanim lakšim poslovima koji nisu štetni za ­njihovo zdrav­lje, moral ili obrazova­nje;
  2. utvrditi višu minimalnu dopuštenu dob zapoš­ljava­nja na određenim poslovima koji se smatraju opasnim ili štetnim za zdrav­lje;
  3. zabraniti da se djeca koja su na obveznom školova­nju zapoš­ljavaju na poslovima koji će ih onemogućiti u stjeca­nju svih koristi od tog školova­nja;
  4. ograničiti radno vrijeme radnika mlađih od 16 godina kako bi ono bilo usklađeno s potrebama ­njihova razvoja, a posebice s potrebama ­njihove profesionalne izobrazbe;
  5. priznati mladim radnicima i naučnicima pravo na pravičnu plaću ili drugu odgovarajuću naknadu;
  6. osigurati da se vrijeme koje mladi, uz pristanak poslodavca, provedu na profesionalnoj izobrazbi tijekom redovitog radnog vremena smatra dijelom radnog dana;
  7. osigurati radnicima mlađim od 18 godina najma­nje tri tjedna godiš­nje­g plaćenog odmora;
  8. zabraniti osobama mlađim od 18 godina noćni rad, osim kada se radi o poslovima koji su predviđeni nacionalnim zakonima ili drugim propisima;
  9. predvidjeti da se radnici mlađi od 18 godina zaposleni na poslovima utvrđenim nacionalnim zakonima ili drugim propisima moraju podvrgnuti redovitom medicinskom nadzoru;
  10. osigurati posebnu zaštitu od fizičkih i moralnih opasnosti kojima su djeca i mladež izloženi, a posebno od onih koje izravno ili neizravno proizlaze iz ­njihova rada.

Članak 8. – PRAVO RADNICA NA ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnica na zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. osigurati ženama odsutnost s rada prije i poslije poroda u traja­nju od najma­nje 12 tjedana i to kao plaćeni dopust ili odgovarajućim naknadama na teme­lju socijalnog osigura­nja ili naknadama iz javnih fondova;
  2. smatrati nezakonitim otkaz koji bi poslodavac dao ženi tijekom ­njenog porodnog dopusta ili u slučaju kad bi otkazni rok istekao tijekom tog dopusta;
  3. osigurati majkama koje doje djecu za tu namjenu primjerene stanke;
  4. a) urediti noćni rad žena u industriji;
  5. b) zabraniti svaki rad žena u podzemnim rudnicima i, prema potrebi, na svim za ­njih neprikladnim poslovima koji su opasni, teški ili štetni za zdrav­lje.

Članak 9. – PRAVO NA PROFESIONALNO USMJERAVANJE

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na profesionalno usmjerava­nje, ugovorne stranke obvezuju se, prema potrebi, osigurati ili promicati službu koja će pomagati svim osobama, uk­ljučujući i hendikepirane, u rješava­nju problema izbora ili napredova­nja u zanima­nju, vodeći računa o ­njihovim osobnim sposobnostima i mogućnostima zapoš­ljava­nja; ta pomoć mora biti besplatna, kako za mladež, uk­ljučujući djecu školske dobi, tako i za odrasle.

Članak 10. – PRAVO NA PROFESIONALNU IZOBRAZBU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na profesionalnu izobrazbu, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. osigurati ili promicati, kada je to potrebno, stručnu i profesionalnu izobrazbu svih osoba, uk­ljučujući i hendikepirane, uz savjetova­nje s organizacijama poslodavaca i radnika, te omogućiti pogodnosti za pristup višem stručnom i sveučilišnom obrazova­nju, poštujući jedino kriterij individualne sposobnosti;
  2. osigurati ili promicati sustav naukova­nja i druge sustave izobrazbe dječaka i djevojčica za različita zanima­nja;
  3. prema potrebi osigurati ili promicati:
  4. a) odgovarajuće i lako dostupne pogodnosti izobrazbe odraslih radnika;
  5. b) posebne mjre radi dodatne profesionalne izobrazbe odraslih radnika, koje iziskuje tehnički napredak ili novi trendovi u zapoš­ljava­nju;
  6. ohrabrivati puno korište­nje predviđenih pogodnosti pomoću odgovarajućih mjera, kao što su:
  7. a) sma­nje­nje ili ukida­nje svih pristojbi ili troškova;
  8. b) dodjela financijske pomoći u odgovarajućim slučajevima;
  9. c) uk­ljučiva­nje u redovite radne sate vremena što ga radnik, na zahtjev poslodavca, provede na tečajevima dodatne izobrazbe;
  10. d) jamstvo, putem odgovarajuće­g nadzora i uz savjetova­nje s organizacijama poslodavaca i radnika, učinkovitosti sustava naukova­nja i svakog drugog sustava izobrazbe mladih radnika i, općenito, odgovarajuće zaštite mladih radnika.

Članak 11. – PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na zdravstvenu zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju poduzeti, bilo izravno bilo u surad­nji s javnim ili privatnim organizacijama, odgova­rajuće mjere prvenstveno usmjerene na to da:

  1. uklone, koliko je to moguće, uzroke slaboga zdrav­lja;
  2. osiguraju službe savjetova­nja i obrazova­nja radi pobo­ljša­nja zdrav­lja i razvoja osobne odgovornosti za zdrav­lje;
  3. spriječe, koliko je to moguće, epidemijske, endemijske i druge bolesti.

Članak 12. – PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na socijalnu sigurnost, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. uspostaviti ili održavati sustav socijalne sigurnosti;
  2. održavati sustav socijalne sigurnosti na zadovo­ljavajućoj razini, barem onakvoj kakva je potrebna za ratifikaciju konvencije Međunarodne organizacije rada (br. 102) o minimalnim standardima socijalne sigurnosti;
  3. nastojati sustav socijalne sigurnosti postupno podići na višu razinu;
  4. poduzeti mjere, sklapa­njem odgovarajućih dvostranih ili mnogostranih ugovora ili drugim sredstvima, i u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima, kako bi osigurale:
  5. a) jednakost svojih držav­ljana i držav­ljana drugih ugovornih stranaka u pogledu prava na socijalnu sigurnost, uk­ljučujući i očuva­nje prava proizašlih iz zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti, bez obzira na prese­ljava­nja osiguranih osoba na teritorijima ugovornih stranaka:
  6. b) priznava­nje, održava­nje i uspostav­lja­nje prava na socijalnu sigurnost sredstvima kao što su zbraja­nje razdob­lja osigura­nja ili zaposle­nja ostvarenih sukladno zakonodavstvu svake od ugovornih stranaka.

Članak 13. – PRAVO NA SOCIJALNU I MEDICINSKU  POMOĆ

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na socijalnu i medicinsku pomoć ugovorne stranke se obvezuju:

  1. osigurati da svatko tko nema dovo­ljno prihoda i tko ih nije u mogućnosti ostvariti vlastitim naporima ili ih dobiti iz nekog drugog izvora, posebice u obliku dava­nja teme­ljem sustava socijalne sigurnosti, može dobiti odgovarajuću pomoć i, u slučaju bolesti, ­nje­gu koju iziskuje ­nje­govo sta­nje;
  2. jamčiti da osobama koje se koriste takvom pomoći zbog toga neće biti sma­njena politička ili socijalna prava;
  3. osigurati da svatko može od nadležnih javnih ili privatnih službi dobiti svaki savjet i svaku osobnu pomoć nužnu kako bi se spriječila, uklonila ili ublažila osobna ili obite­ljska ugroženost;
  4. primje­njivati odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka kako na svoje držav­ljane tako i na držav­ljane drugih ugovornih stranaka koji zakonito borave na ­njihovom teritoriju, sukladno obvezama koje imaju teme­ljem Europske konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći, potpisane u Parizu 11. prosinca 1953.

Članak 14. – PRAVO KORIŠTENJA USLUGA SOCIJALNIH SLUŽBI

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava korište­nja usluga socijalnih službi, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. promicati ili organizirati službe koje će primjenom metoda socijalnog rada pridonijeti dobrobiti i razvoju pojedinaca i skupina u zajednici, kao i ­njihovoj prilagodbi socijalnoj sredini;
  2. ohrabrivati sudjelova­nje pojedinaca te dobrovo­ljnih ili drugih organizacija u stvara­nju i održava­nju takvih službi.

Članak 15. – PRAVO TJELESNO ILI DUŠEVNO OŠTEĆENIH OSOBA NA PROFESIONALNU IZOBRAZBU I NA PROFESIONALNU I SOCIJALNU REHABILITACIJU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava tjelesno ili duševno oštećenih osoba na profesionalnu izobrazbu i na profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. poduzeti odgovarajuće mjere da se zainteresiranima pruži mogućnost profesionalne izobrazbe, uk­ljučujući, kad je to potrebno, putem specijaliziranih javnih ili privatnih ustanova;
  2. poduzeti odgovarajuće mjere radi zapoš­ljava­nja invalidnih osoba, naročito uz pomoć specijaliziranih ustanova, zaštićenim zapoš­ljava­njem te mjerama koje će poticati poslodavce na zapoš­ljava­nje invalidnih osoba.

Članak 16. – PRAVO OBITELJI NA SOCIJALNU, PRAVNU I EKONOMSKU ZAŠTITU

Radi osigura­nja uvjeta potrebnih za puni razvoj obite­lji kao osnovne jedinice društva, ugovorne stranke obvezuju se promicati ekonomsku, pravnu i socijalnu zaštitu obite­ljskoga života, posebice pomoću socijalnih i obite­ljskih potpora, fiskalnih olakšica, potica­nja grad­nje stanova prilagođenih potrebama obite­lji, pomoći mladim obite­ljima i drugim odgovarajućim mjerama.

Članak 17. – PRAVO MAJKE I DJETETA NA SOCIJALNU I EKONOMSKU ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava majke i djeteta na ekonomsku i socijalnu zaštitu, ugovorne stranke obve­zuju se poduzeti sve potrebne i odgovarajuće mjere radi ostva­riva­nja toga ci­lja, uk­ljučujući i osniva­nje ili održava­nje odgo­varajućih institucija ili službi.

Članak 18. – PRAVO OBAVLJANJA PLAĆENE DJELATNOSTI NA TERITORIJU DRUGIH UGOVORNIH STRANAKA

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava obav­lja­nja plaćene djelatnosti na teritoriju svake druge ugovorne stranke, stranke se obvezuju:

  1. primje­njivati postojeće propise u liberalnom duhu;
  2. pojednostavniti postojeće formalnosti te sma­njiti ili ukinuti sudske takse i druge pristojbe koje plaćaju strani radnici ili ­njihovi poslodavci;
  3. liberalizirati propise koji, pojedinačno ili kolektivno, uređuju zapoš­ljava­nje stranih radnika;

i priznati:

  1. svojim držav­ljanima pravo odlaska iz zem­lje radi obav­lja­nja plaćene djelatnosti na teritoriju drugih ugovornih stranaka.

Članak 19. – PRAVO RADNIKA MIGRANATA I NJIHOVIH OBITELJI NA ZAŠTITU I POMOĆ

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnika migranata i ­njihovih obite­lji na zaštitu i pomoć na teritoriju drugih ugovornih stranaka, ugovorne stranke se obvezuju:

  1. održavati ili osigurati djelova­nje odgovarajućih besplatnih službi za pomoć tim radnicima i, posebice, službi za dava­nje točnih informacija, te poduzimati sve potrebne mjere, u okviru nacionalnih zakona ili drugih propisa, protiv svake obma­njujuće promi­džbe koja se odnosi na ise­ljava­nje i use­ljava­nje;
  2. poduzeti, u granicama svoje nadležnosti, odgovarajuće mjere koje će olakšati odlazak, putova­nje i prihvaća­nje tih radnika i ­njihovih obite­lji, te im, u granicama svojih nadležnosti, za vrijeme putova­nja osigurati potrebne sanitarne i medicinske usluge, kao i dobre higijenske uvjete;
  3. promicati, prema potrebi, surad­nju između socijalnih, javnih ili privatnih službi zema­lja ise­lje­nja i zema­lja use­lje­nja;
  4. jamčiti radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju, u mjeri u kojoj je to uređeno zakonima ili drugim propisima ili je u nadležnosti upravnih organa, jednake radne i životne uvjete kao i svojim držav­ljanima, u pogledu:
  5. a) prima­nja te drugih uvjeta zaposle­nja i rada;
  6. b) članstva u sindikalnim organizacijama i korište­nja prava iz kolektivnih ugovora;
  7. c) stanova­nja;
  8. osigurati radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju jednakost sa svojim držav­ljanima u pogledu poreza, pristojbi i doprinosa koje plaćaju kao radnici;
  9. olakšati, koliko je god to moguće, spaja­nje obite­lji radnika migranta kojemu je odobreno da se nastani na ­njihovu teritoriju;
  10. osigurati radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju jednakost sa svojim držav­ljanima u pravosudnim postupcima u pita­njima spomenutim u ovom članku;
  11. jamčiti radnicima koji zakonito borave na ­njihovu teritoriju da neće biti protjerani osim ako ugrožavaju državnu sigurnost ili ako krše javni red ili moralne norme;
  12. dopustiti, u zakonom predviđenim granicama, prijenos onog dijela zarada i ušteđevina radnika migranata koji oni žele;
  13. proširiti zaštitu i pomoć predviđenu ovim člankom i na radnike migrante koji obav­ljaju samostalnu djelatnost, ako se te mjere na ­njih mogu primijeniti.

DIO III.

Članak 20. – OBVEZE

  1. Svaka ugovorna stranka se obvezuje:
  2. smatrati dio I. ove Pove­lje izjavom koja određuje ci­ljeve čijem će ostvariva­nju težiti svim prikladnim sredstvima, sukladno odredbama uvodnog stavka tog dijela Pove­lje;
  3. smatrati se obvezanom s najma­nje pet od sedam s­ljedećih članaka dijela II. Pove­lje: članci 1., 5., 6., 12., 13., 16. i 19.;
  4. smatrati se obvezanom dodatnim brojem članaka ili stavaka navedenih u dijelu II. Pove­lje, koje će ona odabrati, tako da ukupan broj naznačenih članaka i stavaka koji je obvezuju ne bude ma­nji od 10 članaka ili 45 stavaka.
  5. Odabrane članke ili stavke, sukladno točkama b) i c) stavka 1. ovoga članka, ugovorne će stranke notificirati glavnom tajniku Vijeća Europe u trenutku polaga­nja isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.
  6. Svaka ugovorna stranka može kasnije u svako doba, notifikacijom glavnom tajniku, izjaviti da se smatra obvezanom svakim drugim naznačenim člankom ili stavkom dijela II. Pove­lje koji ona još nije prihvatila sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka. Te naknadne obveze smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije ili odobre­nja te će imati iste učinke počevši od tridesetog dana nakon datuma notifikacije.
  7. Glavni tajnik obavijestit će sve vlade potpisnice i glavnog ravnate­lja Međunarodnoga ureda rada o svakoj prim­ljenoj notifikaciji sukladno ovom dijelu Pove­lje.
  8. Svaka ugovorna stranka imat će odgovarajući sustav inspekcije rada sukladno nacionalnim uvjetima.

DIO IV.

Članak 21. – IZVJEŠĆA O PRIHVAĆENIM ODREDBAMA

Ugovorne stranke dostav­ljat će glavnom tajniku Vijeća Europe, u obliku što će ga odrediti Odbor ministara, dvogodiš­nja izvješća o primjeni odredaba dijela II. Pove­lje koje su prihvatile.

Članak 22. – IZVJEŠĆA O NEPRIHVAĆENIM ODREDBAMA

Ugovorne stranke dostav­ljat će glavnom tajniku Vijeća Europe, u prikladnim vremenskim razmacima, a na zahtjev Odbora ministara, izvješća koja se odnose na odredbe dijela II. Pove­lje koje nisu prihvatile u trenutku ratifikacije ili odobre­nja, niti kasnijom notifikacijom. Odbor ministara odredit će, u određenim vremenskim razmacima, u svezi s kojim odredbama i u  kojem će se obliku tražiti takva izvješća.

Članak 23. – DOSTAVLJANJE PRIJEPISA

  1. Svaka ugovorna stranka uputit će prijepise izvješća predviđenih člancima 21. i 22. onim nacionalnim organizacijama koje su učla­njene u međunarodne organizacije poslodavaca i radnika i koje će biti pozvane, sukladno članku 27. stavak 2., prisustvovati sastancima pododbora Socijalnog odbora vlada.
  2. Ugovorne stranke proslijedit će glavnom tajniku, ako on to od ­njih zatraži, sve primjedbe na izvješća prim­ljena od nacionalnih organizacija.

Članak 24. – RAZMATRANJE IZVJEŠĆA

Izvješća dostav­ljena glavnom tajniku sukladno člancima 21. i 22. razmotrit će Odbor struč­njaka, kojemu će također biti na raspolaga­nju sve primjedbe upućene glavnom tajniku sukladno stavku 2. članka 23.

Članak 25. – ODBOR STRUČNJAKA

  1. Odbor struč­njaka sastojat će se od najviše sedam članova koje će imenovati Odbor ministara s liste neovisnih struč­njaka najveće­g inte­griteta i priznate stručnosti u međunarodnim socijalnim pita­njima, a te će članove predložiti ugovorne stranke.
  2. Članovi Odbora imenovat će se za razdob­lje od šest godina; ­njihov se mandat može obnoviti. Ipak, mandati dvojice članova prvog imenova­nja prestat će nakon četiri godine.
  3. Članove čiji će mandat prestati nakon početne četiri godine odredit će ždrijebom Odbor ministara odmah nakon prvog imenova­nja.
  4. Član Odbora struč­njaka koji je imenovan kao zamjena jednog od članova čiji mandat nije istekao obav­lja dužnost do kraja mandata svoga prethodnika.

Članak 26. – SUDJELOVANJE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA

Pozvat će se međunarodna organizacija rada da imenuje jednog predstavnika koji će kao savjetnik sudjelovati u vijeća­nju Odbora struč­njaka.

Članak 27. – PODODBOR SOCIJALNOG ODBORA VLÂDA

  1. Izvješća ugovornih stranaka i zak­ljučke Odbora struč­njaka razmotrit će pododbor Socijalnog odbora vlada Vijeća Europe.
  2. Taj će se pododbor sastojati od po jednog predstavnika svake ugovorne stranke. Pododbor će pozvati najviše po dvije međunarodne organizacije poslodavaca i radnika da poša­lju svoje predstavnike da, u savjetodavnom svojstvu, prisustvuju ­nje­govim sastancima. Osim toga, na savjetova­nje će moći pozvati najviše dva predstavnika međunarodnih nevladinih organizacija koje u Vijeću Europe imaju savjetodavni status o pita­njima za koja su posebno kvalificirane, kao npr. za socijalnu dobrobit i ekonomsku i socijalnu zaštitu obite­lji.
  3. Pododbor će Odboru ministara podnijeti izvješće sa zak­ljučcima, kojemu će priložiti izvješće Odbora struč­njaka.

Članak 28. – SAVJETODAVNA SKUPŠTINA

Glavni tajnik Vijeća Europe proslijedit će Savjetodavnoj skupštini zak­ljučke Odbora struč­njaka. Savjetodavna skupština dostavit će Odboru ministara svoje miš­lje­nje o tim zak­ljučcima.

Članak 29. – ODBOR MINISTARA

Dvotrećinskom većinom članova koji imaju pravo odlučivati, Odbor ministara će svakoj ugovornoj stranki, na teme­lju izvješća pododbora i nakon savjetova­nja sa Savjetodavnom skupštinom, uputiti sve potrebne preporuke.

DIO V.

Članak 30. – DOKIDANJE U SLUČAJU RATA ILI JAVNE OPASNOSTI

  1. U slučaju rata ili neke druge javne opasnosti koja prijeti životu nacije, svaka ugovorna stranka može poduzeti mjere radi dokida­nja obveza predviđenih ovom Pove­ljom, u mjeri strogo određenoj potrebom situacije i pod uvjetom da te mjere ne proturječe drugim obvezama prema međunarodnom pravu.
  2. Svaka ugovorna stranka koja je primijenila ovo pravo dokida­nja dužna je, u razumnom roku, u potpunosti obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe o poduzetim mjerama i o motivima koji su te mjere potaknuli. Ona će također obavijestiti glavnoga tajnika o datumu prestanka važe­nja tih mjera i o datumu kada će se odredbe Pove­lje koje je usvojila ponovno u potpunosti primje­njivati.
  3. Glavni će tajnik obavijestiti druge ugovorne stranke i glav­nog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o svim prim­ljenim obavijestima sukladno stavku 2. ovoga članka.

Članak 31. – SUŽAVANJE

  1. Prava i načela iznesena u dijelu I., jednom provedena u djelo, te učinkovito ostvariva­nje tih prava i načela, kao što je predviđeno u dijelu II., ne mogu biti predmetom sužava­nja ili ograniče­nja koja nisu točno navedena u dijelu I. i II., izuzimajući ona koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi poštova­nja prava i sloboda drugoga ili radi zaštite jav­noga reda, nacionalne sigurnosti, javnog zdrav­lja ili morala zem­lje.
  2. Sužava­nja navedena u ovoj Pove­lji koja se odnose na prava i obveze što ih ona priznaje mogu se primje­njivati isk­ljučivo radi postiza­nja ci­lja radi koje­g su ta sužava­nja bila predviđena.

Članak 32. – ODNOSI IZMEĐU POVELJE I UNUTARNJEG PRAVA ILI MEĐUNARODNIH SPORAZUMA

Odredbe ove Pove­lje ne mogu se primje­njivati na uštrb odredaba unutar­nje­g prava ili dvostranih ili mnogostranih među­narod­nih ugovora, konvencija ili sporazuma koji su stupili ili će stupiti na snagu i koji su povo­ljniji za osobe na koje se odnose.

Članak 33. – PRIMJENA POMOĆU KOLEKTIVNIH UGOVORA

  1. U državama članicama u kojima su obveze iz stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. članka 2., stavaka 4., 6. i 7. članka 7. i stavaka 1., 2., 3. i 4. članka 10. dijela II. ove Pove­lje uobičajeno uređuju ugovorima između poslodavaca ili organizacija poslodavaca i organizacija radnika, ili se primje­njuju na drugi način koji nije zakonski određen, ugovorne stranke mogu preuzeti tome sukladno obveze i te će se obveze smatrati ispu­njenima ako se ugovorima ili na drugi način primijene na veliku većinu radnika.
  2. U državama članicama u kojima se te obveze uobičajeno zakonom uređene ugovorne stranke također mogu preuzeti tome sukladne obveze, a te će se obveze smatrati ispu­njenima kada teme­ljem zakona budu primije­njene na veliku većinu radnika.

Članak 34. – TERITORIJALNA PRIMJENA

  1. Ova se Pove­lja primje­njuje na matični teritorij svake ugovorne stranke. Svaka vlada potpisnica može, pri potpisiva­nju ili polaga­nju isprave o ratifikaciji ili odobre­nju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe naznačiti teritorij koji ona u tom smislu smatra matičnim.
  2. Svaka ugovorna stranka može pri ratifikaciji ili odobre­nju ove Pove­lje, ili kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da će se Pove­lja, u cijelosti ili djelomično, primje­njivati na jedan ili na više nematičnih teritorija koji su naznačeni u toj izjavi, a za čije međunarodne odnose ona odgovara ili preuzima odgovornost. U toj će izjavi posebno navesti članke ili stavke dijela II. Pove­lje koje prihvaća kao obvezujuće za svaki teritorij naznačen u izjavi.
  3. Pove­lja se primje­njuje na teritorij ili na teritorije naznačene u izjavi iz prethodnog stavka počevši od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju o toj izjavi.
  4. Svaka ugovorna stranka može, kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da prihvaća kao obvezujući svaki naznačeni članak ili stavak koji još nije prihvatila za jedan ili više teritorija na kojima se Pove­lja već primje­njuje sukladno stavku 2. ovoga članka. Te će se naknadne obveze smatrati sastavnim dijelom izvorne izjave koja se odnosi na dotični teritorij i proizvest će isti učinak od tridesetoga dana nakon datuma notifikacije.
  5. Glavni će tajnik ostalim vladama potpisnicama i glavnom ravnate­lju Međunarodnog ureda rada dostaviti svaku notifikaciju koja mu bude proslijeđena sukladno ovom članku.

Članak 35. – POTPISIVANJE, RATIFIKACIJA, STUPANJE NA SNAGU

  1. Ova je Pove­lja otvorena za potpisiva­nje članicama Vijeća Europe. Ona će se ratificirati ili odobriti. Izjave o ratifikaciji ili odobre­nju položit će se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.
  2. Ova Pove­lja stupa na snagu tridesetoga dana nakon datuma polaga­nja pete isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.
  3. Za svaku potpisnicu koja naknadno ratificira Pove­lja će stupiti na snagu tridesetog dana nakon datuma polaga­nja isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.
  4. Glavni će tajnik obavijestiti sve članice Vijeća Europe i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o stupa­nju na snagu Pove­lje, o imenima ugovornih stranaka koje su je ratificirale ili odobrile i o svakom naknadnom polaga­nju isprave o ratifikaciji ili odobre­nju.

Članak 36. – IZMJENE

Svaka članica Vijeća Europe može predložiti izmjene ove Pove­lje putem obavijesti upućene glavnom tajniku Vijeća Europe. Glavni tajnik proslijedit će ostalim članicama Vijeća Europe tako predložene izmjene koje će tada razmotriti Odbor ministara i koje će se proslijediti na miš­lje­nje Savjetodavnoj skupštini. Svaka izmjena koju odobri Odbor ministara stupa na snagu tridesetoga dana nakon što sve ugovorne stranke obavijeste glavnog tajnika da je prihvaćaju. Glavni će tajnik obavijestiti sve države članice Vijeća Europe i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o stupa­nju na snagu tih izmjena.

Članak 37. – OTKAZIVANJE

  1. Nijedna ugovorna stranka ne može otkazati ovu Pove­lju prije isteka petogodiš­nje­g razdob­lja nakon datuma kada je Pove­lja za ­nju stupila na snagu, ili prije isteka svakog narednog dvogodiš­nje­g razdob­lja, a u svakom slučaju naknon što to najavi glavnom tajniku Vijeća Europe šest mjeseci unaprijed, o čemu će on obavijestiti ostale ugovorne stranke i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada. Takav otkaz ne utječe na va­ljanost Pove­lje što se tiče ostalih ugovornih stranaka, pod pretpostavkom da ih nikada ne bude ma­nje od pet.
  2. Svaka ugovorna stranka može, sukladno odredbama prethodnog stavka, otkazati svaki članak ili stavak dijela II. Pove­lje koji je prihvatila, pod uvjetom da ukupan broj članaka ili stavaka koji obvezuju tu ugovornu stranku nikada ne bude ma­nji od 10 članaka i od 45 stavaka te da broj članaka ili stavaka i da­lje sadrži članke što ih je ta ugovorna stranka odabrala između onih na koje se posebno poziva članak 20., stavak 1., točka b).
  3. Svaka ugovorna stranka može otkazati ovu Pove­lju ili svaki članak ili stavak dijela II. Pove­lje pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovoga članka, što se tiče svakog teritorija na koji se Pove­lja primje­njuje u skladu s izjavom danim sukladno stavku 2. članka 34.

Članak 38. – PRILOG

Prilog ovoj Pove­lji ­njezin je sastavni dio.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Pove­lju.

Sastav­ljeno u Torinu 18. listopada 1961. na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim potpisnicama.

PRILOG SOCIJALNOJ POVELJI

Domašaj Socijalne pove­lje

u odnosu na zaštićene osobe:

  1. Ne dirajući odredbe članka 12., stavak 4., i članka 13., stavak 4., svi članci od 1. do 17. odnose se samo na strance koji su držav­ljani drugih ugovornih stranaka koji zakonito borave ili sukladno propisima rade na teritoriju dotične ugovorne stranke, pri čemu se podrazumijeva da se spomenuti članci tumače u smislu odredaba članaka 18. i 19.

Ovo tumače­nje ne isk­ljučuje prošire­nje sličnih prava na druge osobe od strane bilo koje ugovorne stranke.

  1. Svaka ugovorna stranka odobrit će izbje­glicama prema definiciji Ženevske konvencije o statusu izbje­glica od 28. srp­nja 1951. koje zakonito borave na ­njenom teritoriju što je moguće povo­ljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovo­ljniji od onog na koji se obvezala Konvencijom iz 1951., kao i ostalim međunarodnim sporazumima koji se primje­njuju na spomenute izbje­glice.

DIO I.

stavak 18., i DIO II., članak 18., stavak 1.

Podrazumijeva se da se te odredbe ne tiču ulaska na teritorije ugovornih stranaka i da ne diraju u odredbe Europske konvencije o nase­ljava­nju, potpisane u Parizu 13. prosinca 1955.

DIO II.

Članak 1., stavak 2.

Ta se odredba ne može tumačiti niti kao zabrana niti kao odobre­nje odredbi ili prakse sindikalne sigurnosti.

Članak 4., stavak 4.

Ta se odredba tumači tako da ne zabra­njuje trenutačni otkaz u slučaju teškog prekršaja.

Članak 4., stavak 5.

Podrazumijeva se da jedna od ugovornih stranaka može preuzeti obvezu koju predviđa taj stavak ako odbici od plaća nisu dopušteni za veliku većinu radnika, bilo teme­ljem zakona, kolektivnih ugovora ili arbitražnim odlukama, a izuzete su jedino osobe na koje se to ne odnosi.

Članak 6., stavak 4.

Podrazumijeva se da svaka ugovorna stranka može, što se ­nje tiče, zakonom urediti ostvare­nje prava na štrajk, pod uvjetom da svako drugo eventualno ograniče­nje toga prava može opravdati na teme­lju članka 31.

Članak 7., stavak 8.

Podrazumijeva se da će ugovorna stranka ispuniti svoju obvezu predviđenu u tom stavku ako, u skladu s duhom te obveze, zakonski predvidi da većina osoba ispod 18 godina ne smije raditi na noćnim poslovima.

Članak 12., stavak 4.

Izraz »i u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima«, navedene u uvodu toga stavka, znači da za dava­nja neovisna o sustavu doprinosa, ugovorna stranka može zahtijevati propisano razdob­lje boravka prije ne­go što takva dava­nja odobri  držav­ljanima drugih ugovornih stranaka.

Članak 13., stavak 4.

Vlade koje nisu stranke Europske konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći mogu ratificirati Socijalnu pove­lju što se tiče toga stavka ako osiguraju građanima drugih ugovornih stranaka položaj sukladan odredbama te konvencije.

Članak 19., stavak 6.

U svrhu primjene te odredbe, izraz »obite­lji radnika migranta« odnosi se najma­nje na ­nje­govu suprugu i uzdržavanu djecu mlađu od 21 godine.

DIO III.

Podrazumijeva se da Pove­lja sadrži pravne obveze međunarodnog karaktera čija je primjena podložna jedino nadzoru predviđenom u dijelu IV.

Članak 20., stavak 1.

Podrazumijeva se da »nabrojeni stavci« mogu sadržavati članke koji imaju samo jedan stavak.

DIO V.

Članak 30.

Izraz »u slučaju rata ili neke druge javne opasnosti« tumači se tako da se ­njime podrazumijeva i prijet­nja ratom.

DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI

PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovoga Protokola,

odlučne poduzeti nove mjere radi prošire­nja zaštite ekonomskih i socijalnih prava zajamčenih Europskom socijalnom pove­ljom, otvorenom za potpisiva­nje u Torinu 18. listopada 1961. (u da­lj­njem tekstu: Pove­lja),

sporazumjele su se o s­ljedećem:

DIO I.

Stranke priznaju da je ci­lj politike koju će provoditi svim prikladnim sredstvima, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, postiza­nje uvjeta u kojima će osigurati učinkovito ostvariva­nje slje­dećih prava i načela:

  1. Svi radnici imaju pravo na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposle­nja i profesije, bez diskriminacije prema spolu.
  2. Radnici imaju pravo na obavješćiva­nje i savjetova­nje u poduzeću.
  3. Radnici imaju pravo sudjelovati u određiva­nju i pobo­ljša­nju radnih uvjeta i radne sredine u poduzeću.
  4. Svaka starija osoba ima pravo na socijalnu zaštitu.

DIO II.

Stranke prihvaćaju, kako je to predviđeno u dijelu III., obveze koje proizlaze iz s­ljedećih članaka:

Članak 1. – PRAVO NA JEDNAKE MOGUĆNOSTI I UVJETE U POGLEDU ZAPOSLENJA I PROFESIJE, BEZ DISKRIMINACIJE PREMA SPOLU

  1. Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposle­nja i profesije bez diskriminacije prema spolu, stranke se obvezuju priznati to pravo te poduzeti prikladne mjere da se ono osigura ili promiče u s­ljedećim područjima:

– pristupa zaposle­nju, zaštiti od otkaza i profesionalnoj reinte­graciji;

– profesionalnom usmjerava­nju, izobrazbi, prekvalifikaciji i rehabilitaciji;

– uvjetima zaposle­nja i rada, uk­ljučujući plaće za rad;

– profesionalnom razvoju, uk­ljučujući unapređe­nja.

  1. U smislu stavka 1. ovoga članka diskriminacijom se neće smatrati mjere poduzete radi zaštite žene, posebice s obzirom na trudnoću, porod i razdob­lje nakon poroda.
  2. Stavak 1. ovoga članka ne priječi poduzima­nje posebnih mjera radi ukla­nja­nja stvarnih nejednakosti.
  3. Primjena ovoga članka ili nekih ­nje­govih odredbi može se isk­ljučiti kada su u pita­nju neke profesionalne aktivnosti koje se zbog svoje naravi ili uvjeta u kojima se obav­ljaju mogu povjeriti samo osobama određenog spola.

Članak 2. – PRAVO NA OBAVJEŠĆIVANJE I SAVJETOVANJE

  1. Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnika na obavješćiva­nje i savjetova­nje u poduzeću, stranke se obvezuju da će poduzimati ili promicati mjere koje radnicima ili predstavnicima radnika, sukladno nacionalnom zakonodavstvu i praksi, omogućuju:
  2. a) da se redovito ili u prikladno vrijeme i na razum­ljiv način obavještavaju o gospodarskoj i financijskoj situaciji poduzeća u kojem rade, s time da se može zabraniti šire­nje nekih obavijesti koje bi mogle štetiti poduzeću ili se može zahtijevati da one ostanu povjer­ljive; i
  3. b) da se pravodobno savjetuju o predloženim odlukama koje bi mogle bitno utjecati na interese radnika, te posebice o onima koje bi mogle imati značajne pos­ljedice na sta­nje zaposlenosti u poduzeću.
  4. Stranke iz primjene stavka 1. ovoga članka mogu isk­ljučiti poduzeća koja zapoš­ljavaju ma­nje od broja radnika određenog nacionalnim zakonodavstvom ili praksom.

Članak 3. – PRAVO NA SUDJELOVANJE U ODREĐIVANJU I POBOLJŠANJU RADNIH UVJETA I RADNE SREDINE

  1. Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava radnika na sudjelova­nje u određiva­nju i pobo­ljša­nju radnih uvjeta i radne sredine u poduzeću, stranke se obvezuju usvojiti ili promicati mjere koje će radnicima ili ­njihovim predstavnicima, sukladno nacionalnom zakonodavstvu i praksi, omogućiti da pridonesu:
  2. a) utvrđiva­nju i pobo­ljša­nju radnih uvjeta, organizacije rada i radne sredine;
  3. b) zaštiti zdrav­lja i sigurnosti u poduzeću;
  4. c) organizaciji socijalnih i socijalno-kulturnih službi i pogod­nosti u poduzeću;
  5. d) nadzoru nad poštova­njem propisa u tim područjima.
  6. Stranke mogu iz područja primjene stavka 1. ovoga članka isk­ljučiti poduzeća koja zapoš­ljavaju ma­nje radnika od broja određenog nacionalnim zakonodavstvom ili praksom.

Članak 4. – PRAVO STARIJIH OSOBA NA SOCIJALNU ZAŠTITU

Radi osigura­nja učinkovitog ostvariva­nja prava starijih osoba na socijalnu zaštitu, stranke se obvezuju da će usvojiti ili promicati, bilo izravno bilo u surad­nji s javnim ili privatnim organizacijama, odgovarajuće mjere kojima je osobito svrha:

  1. omogućiti starijim osobama da što je moguće duže ostanu punopravni članovi društva, tako da im se osigura:
  2. a) dovo­ljno sredstava koja će im omogućiti dostojan život i aktivno sudjelova­nje u javnom, društvenom i kulturnom životu;
  3. b) obavijesti o postojećim uslugama i pogodnostima za starije osobe i o mogućnostima da se ­njima koriste;
  4. omogućiti starijim osobama da slobodno izaberu svoj način života i da vode neovisan život u svojoj uobičajenoj sredini toliko dugo koliko to žele i koliko je to moguće, tako da im se osiguraju:
  5. a) stanovi prilagođeni ­njihovim potrebama i ­njihovom zdrav­stve­nom sta­nju ili odgovarajuća pomoć za uređe­nje stana;
  6. b) zdravstvena ­nje­ga i usluge koje zahtijeva ­njihovo zdravstveno sta­nje;
  7. jamčiti starijim osobama koje žive u ustanovama odgovarajuću pomoć, poštujući pritom ­njihov privatni život, i sudjelova­nje u odlučiva­nju o uvjetima života u tim ustanovama.

DIO III.

Članak 5. – OBVEZE

  1. Svaka stranka se obvezuje:
  2. a) dio I. ovoga Protokola smatrati izjavom kojom se određuju ci­ljevi čijem će ostvare­nju težiti svim prikladnim sredstvima, sukladno odredbama uvodnoga stavka tog dijela;
  3. b) smatrati se obvezanom jednim ili više članaka dijela II. ovoga Protokola.
  4. Svaka stranka službeno će, sukladno odredbama točke b) stavka 1. ovoga članka, glavnom tajniku Vijeća Europe notificirati jedan ili više odabranih članaka u trenutku polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.
  5. Svaka stranka može kasnije u svako doba notifikacijom upućenom glavnom tajniku izjaviti da se smatra obvezanom bilo kojim drugim člankom ili stavkom iz dijela II. ovoga Protokola koji ona još nije bila prihvatila sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka. Te naknadne obveze smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije, prihvata ili odobre­nja i imat će iste učinke od tridesetoga dana nakon datuma notifikacije.

DIO IV.

Članak 6. – NADZOR NAD POŠTIVANJEM PREUZETIH OBVEZA

Stranke će podnositi izvješća o primjeni odredaba dijela II. ovoga Protokola koje će one prihvatiti u okviru utvrđenih izvješća na teme­lju članka 21. Pove­lje.

DIO V.

Članak 7. – PROVEDBA PREUZETIH OBVEZA

  1. Odredbe iz članaka 1. do 4. dijela II. ovoga Protokola mogu se primijeniti:
  2. a) zakonima ili drugim propisima;
  3. b) ugovorima između poslodavaca ili organizacija poslodavaca i organizacija radnika;
  4. c) kombinacijom tih dvaju načina; ili
  5. d) drugim prikladnim sredstvima.
  6. Obveze koje proistječu iz članaka 2. i 3. dijela II. ovoga Protokola smatrat će se ispu­njenima ako se to odredbe, sukladno stavku 1. ovoga članka, budu primje­njivale na veliku većinu radnika kojih se tiču.

Članak 8. – ODNOSI IZMEĐU POVELJE I OVOG PROTOKOLA

  1. Odredbe ovog Protokola ne narušavaju odredbe Pove­lje.
  2. Članci od 22. do 32. i 36. Pove­lje primje­njuju se, mutatis mutandis, na ovaj Protokol.

Članak 9. – TERITORIJALNA PRIMJENA

  1. Ovaj se Protokol primje­njuje na matični teritorij svake stranke. Svaka država može, u trenutku potpisiva­nja ili polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, naznačiti teritorij koji ona u tom smislu smatra matičnim.
  2. Svaka država potpisnica može pri ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju ovoga Protokola ili kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da će se Protokol, u cijelosti ili djelomično, primje­njivati na jedan ili više nematičnih teritorija koji su naznačeni u toj izjavi, a za čije međunarodne odnose ona odgovara ili preuzima odgovornost. U toj će izjavi posebno navesti članak ili članke dijela II. ovog Protokola koje ona prihvaća kao obvezujuće za svaki teritorij naznačen u izjavi.
  3. Ovaj Protokol stupit će na snagu na jednom ili više teritorija naznačenih u izjavi spomenutoj u prethodnom stavku počevši od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju o toj izjavi.
  4. Svaka stranka može kasnije u svako doba notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da prihvaća kao obvezujući svaki članak koji još nije prihvatila za jedan ili više teritorija na kojima se ovaj Protokol već primje­njuje sukladno stavku 2. ovoga članka. Te će se naknadne obveze smatrati sastavnim dijelom izvorne izjave koja se odnosi na dotični teritorij i proizvest će isti učinak od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju te izjave.

Članak 10. – POTPISIVANJE, RATIFIKACIJA, PRIHVAT, ODOBRENJE I STUPANJE NA SNAGU

  1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Pove­lje. On će se ratificirati, prihvatiti ili odobriti. Nijedna država članica Vijeća Europe neće moći ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol a da istodobno ili prethodno nije ratificirala Pove­lju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe.
  2. Ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datum polaga­nja treće isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.
  3. Za svaku državu potpisnicu koja ga naknadno ratificira, ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datum polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

Članak 11. – OTKAZIVANJE

  1. Nijedna stranka ne može otkazati ovaj Protokol prije isteka petogodiš­nje­g razdob­lja nakon datuma kada je Protokol za ­nju stupio na snagu ili prije isteka svakog narednog dvogodiš­nje­g razdob­lja, a u svakom slučaju nakon što to najavi glavnom tajniku Vijeća Europe šest mjeseci unaprijed. Takav otkaz ne utječe na pravova­ljanost Protokola što se tiče ostalih stranaka pod pretpostavkom da ih nikada ne bude ma­nje od tri.
  2. Svaka stranka može, sukladno odredbama prethodnog stav­ka, otkazati svaki članak dijela II. ovog Protokola koji je prihvatila, uz uvjet da broj članaka koji obvezuju tu stranku nikada ne bude ma­nji od jedan.
  3. Svaka stranka može otkazati ovaj Protokol ili svaki članak dijela II. Protokola pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovog članka što se tiče svakog teritorija na koji se Protokol primje­njuje u skladu s izjavom danom sukladno stavku 2. i 4. članka 9.
  4. Svaka stranka obvezana Pove­ljom i ovim Protokolom koja će otkazati Pove­lju sukladno odredbama stavka 1. članka 37. Pove­lje smatrat će se da je također otkazala i Protokol.

Članak 12. – NOTIFIKACIJE

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća Europe i glavnog ravnate­lja Međunarodnog ureda rada o:

  1. a) svakom potpisu;
  2. b) polaga­nju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju;
  3. c) svakom datumu stupa­nja na snagu ovog Protokola sukladno člancima 9. i 10.;
  4. d) svakom drugom činu, notifikaciji ili komunikaciji koji se odnose na ovaj Protokol.

Članak 13. – PRILOG

Prilog ovom Protokolu ­nje­gov je sastavni dio.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastav­ljeno u Strasbourgu 5. svib­nja 1988., na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe.

PRILOG PROTOKOLU

DOMAŠAJ PROTOKOLA U POGLEDU ZAŠTIĆENIH OSOBA

  1. U osobe na koje se odnose članci 1. i 4. ubrajaju se samo stranci koji su držav­ljani drugih stranaka, a koji zakonito borave ili sukladno propisima rade na teritoriju dotične stranke, s tim da će se spomenuti članci tumačiti u svjetlu odredbi članaka 18. i 19. Pove­lje.

Ovo tumače­nje ne isk­ljučuje prošire­nje sličnih prava na druge osobe bilo koje stranke.

  1. Svaka stranka odobrit će izbje­glicama prema definiciji Ženevske konvencije o statusu izbje­glica od 28. svib­nja 1951. i Protokolu od 31. siječ­nja 1967. koji zakonito borave na ­njenom teritoriju što je moguće povo­ljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovo­ljniji od onog na koje­g se stranka obvezala na osnovi tih dokumenata, kao i ostalih postojećih međunarodnih sporazuma koji se primje­njuju na spomenute izbje­glice.
  2. Svaka stranka odobrit će osobama bez držav­ljanstva prema definiciji Konvencije o statusu osoba bez držav­ljanstva iz New Yorka od 28. rujna 1954. koji zakonito borave na ­njenom teritoriju što je moguće povo­ljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovo­ljniji od onog na koje­g se stranka obvezala tim dokumentom kao i ostalim međunarodnim sporazumima koji se primje­njuju na spomenute osobe bez držav­ljanstva.

Članak 1.

Podrazumijeva se da se materija koja se odnosi na socijalnu sigurnost, kao i odredbe koje se odnose na naknade u slučaju nezaposlenosti, naknade starima i naknade preživjelim članovima obite­lji, može isk­ljučiti iz primjene ovog članka.

Članak 1. stavak 4.

Ova odredba ne može se tumačiti kao obveza da stranke zakonom ili drugim propisima utvrde liste zanima­nja koje, zbog ­njihove naravi ili uvjeta ­njihova obav­lja­nja, mogu biti rezervirane za radnike određenog spola.

Članak 2. i 3.

  1. Radi primjene ovih članaka, izraz »prestavnici radnika« označava osobe priznate kao takve nacionalnim zakonodavstvom ili praksom.
  2. Izraz »nacionalno zakonodavstvo i praksa« odnosi se, ovisno o slučaju, osim na zakone i druge propise, i na kolektivne ugovore, druge ugovore između poslodavaca i predstavnika radnika, na običaje kao i na mjerodavne sudske odluke.
  3. Radi primjene tih članaka, izraz »poduzeće« podrazumijeva skup materijalnih i nematerijalnih elemenata namije­njenih proizvod­nji dobara ili usluga, sa ili bez pravne osobnosti, kojoj je ci­lj ostvariva­nje dobiti i koja može samostalno odlučivati o svojoj politici na tržištu.
  4. Podrazumijeva se da se vjerske zajednice i ­njihove institucije mogu isk­ljučiti iz primjene tih članaka čak i onda kada su te institucije »poduzeća« u smislu stavka 3. Ustanove koje obav­ljaju aktivnosti u skladu s određenim idealma ili su pri tome vođene određenim moralnim konceptima, idealima i konceptima zaštiće­nim nacionalnim zakonodavstvom, mogu se isk­ljučiti iz primjene tih članaka u mjeri nužnoj da bi se zaštitila usmjerenost takvog poduzeća.
  5. Podrazumijeva se da u državi u kojoj su prava iz članka 2. i 3. ostvarena u različitim ispostavama poduzeća, dotična stranka zadovo­ljava obveze koje proizlaze iz tih odredbi.

Članak 3.

Ova odredba ne zadire u ovlasti i obveze država u smislu usvaja­nja propisa o zaštiti zdrav­lja i sigurnosti na radnim mjestima kao ni u nadležnosti i odgovornosti tijela zaduženih za nadzor nad ­njihovim ostvare­njem.

Izrazi »socijalne i socijalno-kulturne službe i pogodnosti« odnose se na socijalne i/ili kulturne službe i pogodnosti koje određena poduzeća nude radnicima kao što je socijalna potpora, sportski tereni, dvorane za doje­nje, k­njižnice, dječja odmarališta, itd.

Članak 4. stavak 1.

Radi primjene ovog stavka, izraz »što je moguće duže« odnosi se na fizičke, psihološke i intelektualne sposobnosti stare osobe.

Članak 7.

Podrazumijeva se da radnici isk­ljučeni sukladno stavku 2. članka 2. i stavku 2. članka 3. nisu uzeti u obzir pri utvrđiva­nju broja radnika na koje se to odnosi.

PROTOKOL O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola Europske socijalne pove­lje, otvorene za potpisiva­nje u Torinu 18. listopada 1961. godine (da­lje u tekstu: Pove­lja)

odlučne poduzeti određene mjere za pobo­ljša­nje djelotvornosti Pove­lje, a posebice djelova­nja ­njenog nadzornog mehanizma;

smatrajući stoga da je pože­ljno izmijeniti neke odredbe Pove­lje,

sporazumjele su se o s­ljedećem:

Članak 1.

Članak 23. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 23. – Dostav­lja­nje primjeraka izvješća i primjedbi

  1. Kada glavnom tajniku dostav­lja izvješće sukladno člancima 21. i 22., svaka ugovorna stranka dostavit će primjerak tog izvješća onim svojim nacionalnim organizacijama koje su članice međunarodnih organizacija poslodavaca i radnika koje su sukladno članku 27. stavak 2. pozvane da budu zastup­ljene na sastancima Odbora vlada. Te će organizacije proslijediti glavnom tajniku sve primjedbe na izvješća ugovornih stranaka. Glavni tajnik dostavit će primjerak tih primjedbi ugovornim strankama o kojima je riječ, koje mogu na to odgovoriti.
  2. Glavni tajnik dostavit će primjerak izvješća ugovornih stranaka međunarodnim nevladinim organizacijama koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i koje u materiji koju uređuje Pove­lja imaju posebno određenu nadležnost.
  3. Izvješća i primjedbe navedene u člancima 21. i 22. te u ovom članku bit će javno dostupni kada to netko zatraži.«

Članak 2.

Članak 24. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 24. – Razmatra­nje izvješća

  1. Izvješća dostav­ljena glavnom tajniku sukladno člancima 21. i 22. razmotrit će Odbor neovisnih struč­njaka osnovan sukladno članku 25. Odbor će imati na raspolaga­nju sve primjedbe proslijeđene glavnom tajniku sukladno stavku 1. članka 23. Nakon obav­ljenog razmatra­nja, Odbor neovisnih struč­njaka priredit će izvješće koje će sadržavati zak­ljučke.
  2. S obzirom na izvješća spomenuta u članku 21. Odbor neovisnih struč­njaka ocijenit će s pravnog gledišta sukladnost nacionalnih zakona, propisa i prakse s obvezama koje za ugovorne stranke o kojima je riječ proizlaze iz Pove­lje.
  3. Odbor neovisnih struč­njaka može ugovornim strankama izravno uputiti zahtjev za dodatnim obavijestima i objaš­nje­njima. S tim u svezi, ako je to nužno, Odbor neovisnih struč­njaka može također održati sastanak s predstavnicima neke ugovorne stranke, bilo na vlastitu inicijativu bilo na zahtjev ugovorne stranke o kojoj je riječ. Organizacije navedene u stavku 1. članka 23. bit će o tome obaviještene.
  4. Zak­ljučke Odbora neovisnih struč­njaka glavni će tajnik objaviti i proslijediti Odboru vlada, Parlamentarnoj skupštini te organizacijama navedenim u stavku 1. članka 23. i stavku 2. članka 27.«

Članak 3.

Članak 25. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 25. – Odbor neovisnih struč­njaka

  1. Odbor neovisnih struč­njaka sastoji se od najma­nje devet članova koje bira Parlamentarna skupština većinom glasova s popisa struč­njaka najviše­g inte­griteta i priznate stručnosti u nacionalnim i međunarodnim socijalnim pita­njima, predloženih od ugovornih stranaka. Točan broj članova odredit će Vijeće ministara.
  2. Članovi Odbora biraju se na šest godina; oni mogu biti još jednom birani.
  3. Član Odbora neovisnih struč­njaka izabran kako bi zamijenio člana čiji mandat nije istekao obav­ljat će dužnost do kraja mandata svoga prethodnika.
  4. Članovi Odbora nastupaju u osobnom svojstvu. Tijekom ­njihova mandata oni ne smiju obav­ljati nikakvu dužnost koja je nepodudarna sa zahtjevima neovisnosti, nepristranosti i dostupnosti, a koje podrazumijeva ­njihova dužnost.«

Članak 4.

Članak 27. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 27. – Odbor vlada

  1. Izvješća ugovornih stranaka, primjedbe i obavijesti priopćene sukladno stavku 1. članku 23. i stavku 3. članka 24., te izvješća Odbora neovisnih struč­njaka bit će podneseni Odboru vlada.
  2. Odbor se sastoji od jednog predstavnika svake ugovorne stranke. On će pozvati najviše dvije međunarodne organizacije poslodavaca i najviše dvije međunarodne organizacije radnika da poša­lju promatrače koji će sjednicama Odbora prisustvovati u savjetodavnom svojstvu. Štoviše, Odbor može zatražiti savjet pred­stavnika međunarodnih nevladinih organizacija koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i posebnu nadležnost u pita­njima koja uređuje sadaš­nja Pove­lja.
  3. Odbor vlada priprema odluke Odbora ministara. U svjetlu izvješća Odbora neovisnih struč­njaka i ugovornih stranaka, on posebice izabire, dajući obrazlože­nja za svoj izbor na teme­lju socijalne, gospodarske i druge politike, prilike koje bi prema ­nje­govu miš­lje­nju trebale biti predmetom preporuka svakoj ugovornoj stranci o kojoj je riječ, sukladno članku 28. Pove­lje. Odbor podnosi izvješće odboru ministara, koje će se objaviti.
  4. Na teme­lju utvrđenog sta­nja glede provedbe Socijalne pove­lje općenito, Odbor vlada može podnositi prijedloge Odboru ministara o provedbi istraživa­nja o socijalnim pita­njima te o člancima Pove­lje koje je moguće osuvremeniti«.

Članak 5.

Članak 28. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 28. – Odbor ministara

  1. Na teme­lju izvješća Odbora vlada Odbor ministara, dvotrećinskom većinom onih koji glasuju, a pravo glasa imaju samo ugovorne stranke, prihvaća rezoluciju koja se odnosi na čitav postupak nadzora i koja sadrži pojedinačne preporuke za ugovorne stranke na koje se te preporuke odnose.
  2. Uzimajući u obzir prijedloge koje daje Odbor vlada sukladno stavku 4. članka 27. Vijeće ministara donosi odluke koje smatra prikladnima.«

Članak 6.

Članak 29. Pove­lje mije­nja se i glasi:

»Članak 29. – Parlamentarna skupština

Glavni tajnik Vijeća Europe proslijedit će Parlamentarnoj skupštini u svrhu održava­nja periodičnih plenarnih rasprava, izvješća Odbora neovisnih struč­njaka te Odbora vlada, kao i rezolucije Odbora ministara.«

Članak 7.

  1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Pove­lje, koje mogu izraziti svoju suglasnost da ih veže:
  2. a) potpis bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobre­nja; ili
  3. b) potpis uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobre­nja, koji slijedi ratifikacija, prihvat ili odobre­nje.
  4. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 8.

Ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datuma kada ugovorne stranke Pove­lje izraze svoju suglasnost da ih veže Protokol sukladno odredbama članka 7.

Članak 9.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća o:

  1. a) svakom potpisu;
  2. b) polaga­nju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju;
  3. c) datumu stupa­nja na snagu ovog Protokola sukladno članku 8;
  4. d) svakom drugom činu, notifikaciji ili priopće­nju koji se odnose na ovaj Protokol.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Sastav­ljeno u Torinu 21. listopada 1991. godine, na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe.

DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI

PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola Europskoj socijalnoj pove­lji, otvorenoj za potpisiva­nje u Torinu, 18. listopada 1961. (da­lje u tekstu: Pove­lja);

– odlučne puduzeti nove mjere za pobo­ljša­nje učinkovitog ostvariva­nja socijalnih prava zajamčenih Pove­ljom;

– smatrajući da je taj ci­lj moguće postići naročito uspostavom postupka kolektivnih žalbi, koji bi, inter alia, ojačao sudjelova­nje socijalnih partnera i nevladinih organizacija;

– sporazumjele su se o s­ljedećem:

Članak 1.

Ugovorne stranke ovog Protokola priznaju da s­ljedeće organizacije imaju pravo podnositi prigovore o nezadovo­ljavajućoj primjeni Pove­lje:

  1. a) međunarodne organizacije poslodavaca i radnika navedene u stavku 2. članka 27. Pove­lje;
  2. b) ostale međunarodne nevladine organizacije koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i koje su na popisu koji je u tu svrhu sastavio Odbor vlada;
  3. c) reprezentativne nacionalne organizacije poslodavaca i rad­nika pod jurisdikcijom ugovorne stranke protiv koje su podnijele prigovor.

Članak 2.

  1. Svaka država ugovornica može, također, kada izrazi suglasnost da je vezana ovim Protokolom sukladno odredbama članka 13., ili u bilo koje vrijeme nakon toga, izjaviti da priznaje pravo neke druge reprezentativne nacionalne nevladine organizacije koja je pod ­njenom jurisdikcijom, a koja ima posebnu nadležnost u pita­njima uređenim Pove­ljom, da podnese prigovor protiv ­nje.
  2. Takve izjave mogu se dati za određeno razdob­lje.
  3. Izjave će se položiti kod glavnog tajnika Vijeća Europe koji će proslijediti ­njihove primjerke ugovornim strankama te ih objaviti.

Članak 3.

Međunarodne nevladine organizacije i  nacionalne nevladine organizacije, navedene u članku 1.b) i članku 2., mogu podnositi prigovore sukladno postupku propisanom gore navedenim odredbama samo u onim stvarima za koje im je priznata posebna nadležnost.

Članak 4.

Prigovor se podnosi u pisanom obliku, a mora se odnositi na odredbu Pove­lje koju je ugovorna stranka o kojoj je riječ prihvatila te se u ­njemu mora naznačiti u čemu ugovorna stranka nije osigurala zadovo­ljavajuću primjenu te odredbe.

Članak 5.

Svaki prigovor upućuje se glavnom tajniku koji će potvrditi ­nje­gov prijam, obavijestiti o tome ugovornu stranku na koju se prigovor odnosi te ga odmah proslijediti Odboru neovisnih struč­njaka.

Članak 6.

Odbor neovisnih struč­njaka može zatražiti od ugovorne stranke na koju se prigovor odnosi i organizacije koja je podnijela prigovor da u određenom roku podnesu pisane obavijesti i zapaža­nja o dopustivosti prigovora.

Članak 7.

  1. Ako odluči da je prigovor dopustiv, Odbor neovisnih struč­njaka obavijestit će o tome ugovorne stranke Pove­lje posred­stvom glavnog tajnika. Odbor će zatražiti od ugovorne stranke na koju se prigovor odnosi i organizacije koja je podnijela prigovor da u određenom roku podnesu u pisanom obliku sva potrebna objaš­nje­nja ili obavijesti, a ostale ugovorne stranke ovog Protokola da podnesu primjedbe koje u istom roku žele podnijeti.
  2. Ako je prigovor podnijela nacionalna organizacija poslodavaca ili nacionalna organizacija radnika ili koja druga nacionalna ili međunarodna nevladina organizacija, Odbor neovisnih struč­njaka obavijestit će, posredstvom glavnog tajnika, međunarodne organizacije poslodavaca ili radnika navedene u stavku 2. članka 27. Pove­lje te ih pozvati da podnesu svoje primjedbe u određenom roku.
  3. Na teme­lju objaš­nje­nja, obavijesti i primjedbi prema stav­cima 1. i 2. ovog članka, ugovorna stranka na koju se prigovor odnosi i organizacija koja je podnijela prigovor mogu podnijeti dodatne pisane obavijesti ili primjedbe u roku koji odredi Odbor neovisnih struč­njaka.
  4. Tijekom ispitiva­nja prigovora Odbor neovisnih struč­njaka može organizirati sasluša­nje predstavnika stranaka.

Članak 8.

  1. Odbor neovisnih struč­njaka izradit će izvješće u kojem će opisati korake koje je poduzeo kako bi ispitao prigovor te će objelodaniti svoje zak­ljučke o tome je li ugovorna stranka o kojoj je riječ osigurala zadovo­ljavajuću primjenu odredbe Pove­lje za koju se prigovor poziva.
  2. Izvješće će biti proslijeđeno Odboru ministara. Ono će također biti proslijeđeno organizaciji koja je podnijela prigovor te ugovornim strankama Pove­lje, koje ga ne mogu objaviti.

Izvješće će se proslijediti Parlamentarnoj skupštini i objaviti u isto vrijeme kada i rezolucija navedena u članku 9., ali ne kasnije od četiri mjeseca nakon što je bila dostav­ljena Odboru ministara.

Članak 9.

  1. Na teme­lju izvješća Odbora neovisnih struč­njaka Odbor ministara prihvaća rezoluciju većinom onih koji glasuju. Ako Odbor neovisnih struč­njaka utvrdi da Pove­lja nije bila primije­njena na zadovo­ljavajući način, Odbor ministara prihvatit će, dvotrećinskom većinom onih koji glasuju, preporuku upućenu ugovornoj stranci na koju se to odnosi. U oba slučaja pravo glasa ograničeno je na ugovorne stranke Pove­lje.
  2. Na zahtjev ugovorne stranke o kojoj se radi, Odbor ministara može, kada izvješće Odbora neovisnih struč­njaka upozori na nova pita­nja, dvotrećinskom većinom ugovornih stranaka Pove­lje odlučiti da se zatraži savjet od Odbora vlada.

Članak 10.

Ugovorna stranka o kojoj se radi u prvom izvješću koje pod­nosi glavnom tajniku sukladno članku 21. Pove­lje dostavit će informacije o mjerama koje je poduzela radi provedbe preporuke Odboru ministara.

Članak 11.

Članci 1. do 10. ovog Protokola primje­njuju se također na članke dijela II. prvog Dodatnog protokola Pove­lje u odnosu na države stranke tog protokola, i to u mjeri u kojoj su ti članci prihvaćeni.

Članak 12.

Države stranke ovog Protokola smatraju da prvi stavak priloga Pove­lji koji se odnosi na dio III. glasi:

»Smatra se da Pove­lja sadrži pravne obveze međunarodnog karaktera čija je primjena podvrgnuta isk­ljučivo nadzoru predviđenom u dijelu IV. te u odredbama ovog Protokola.«

Članak 13.

  1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe, potpisnicama Pove­lje, koje mogu izraziti svoju suglasnost da ih veže:
  2. a) potpis bez uvjeta ratifikacije, prihvata ili odobre­nja, ili
  3. b) potpis uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobre­nja nakon koje­g slijedi ratifikacija, prihvat ili odobre­nje.
  4. Država članica Vijeća Europe ne može izraziti svoju suglasnost da je vezana ovim Protokolom bez prethodne ili istovremene ratifikacije Pove­lje.
  5. isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 14.

  1. Ovaj Protokol stupit će na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka razdob­lja od mjesec dana nakon datuma kada je pet država članica Vijeća Europe izrazilo svoju suglasnost da ih veže Protokol sukladno odredbama članka 13.
  2. U odnosu na svaku državu članicu koja naknadno izrazi svoju suglasnost da je ­njime vezana, Protokol će stupiti na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdob­lja od mjesec dana nakon datuma polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

Članak 15.

  1. Svaka stranka može u bilo koje vrijeme otkazati ovaj Protokol notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.
  2. To otkaziva­nje stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdob­lja od dvanaest mjeseci nakon datuma kad je glavni tajnik primio tu notifikaciju.

Članak 16.

Glavni tajnik Vijeća Europe izvijestit će države članice Vijeća o:

  1. a) svakom potpisu;
  2. b) polaga­nju svakog isprave ratifikacije, prihvata ili odobre­nja;
  3. c) datumu stupa­nja na snagu ovog protokola sukladno članku 14;
  4. d) svakom drugom činu, notifikaciji ili izjavi koja se odnosi na ovaj Protokol.

U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastav­ljeno u Strasbourgu 9. studenog 1995. godine, na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohra­njuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerov­ljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe.

Članak 3.

Na teme­­lju članka 20. stavka 2. Europske socijalne pove­­lje i članka 5. stavka 1. podstavka b. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji, Republika Hrvatska priopćit će glavnom tajniku Vijeća Europe, prilikom polaga­­nja isprave o ratifikaciji, s­­ljedeće izjave:

»IZJAVA

Republika Hrvatska, sukladno članku 20. stavku 2. Europske socijalne pove­­lje izjav­­ljuje da se smatra obvezanom s­­lje­de­ćim člancima Dijela II Europske socijalne pove­­lje:

– Članak 1.

– Članak 2.

– Članak 5.

– Članak 6.

– Članak 7.

– Članak 8.

– Članak 9.

– Članak 11.

– Članak 13.

– Članak 14.

– Članak 16.

– Članak 17.

IZJAVA

Republika Hrvatska sukladno članku 5. stavku 1. podstavku b. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji izjav­­ljuje da se smatra obvezanom člancima 1., 2. i 3. Dijela II. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji.«

Članak 4.

Izvršava­­nje Zakona o potvrđiva­­nju Europske socijalne pove­­lje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji, Protokola o izmjenama Europske socijalne pove­­lje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj pove­­lji kojim se uspostav­­lja sustav kolektivnih žalbi u djelokrugu je ministarstava i drugih tijela državne uprave Republike Hrvatske u čijem je djelokrugu ostvariva­­nje pojedinih prava predviđenih Pove­­ljom i Protokolima.

Članak 5.

Na dan stupa­­nja na snagu ovoga Zakona Europska socijalna pove­­lja, Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­­lji, Protokol o izmjenama Europske socijalne pove­­lje i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj pove­­lji kojim se uspostav­­lja sustav kolektivnih žalbi nisu na snazi za Republiku Hrvatsku, te će se podaci o ­­njihovom stupa­­nju na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku objaviti naknadno.

Članak 6.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 550-01/02-01/04
Zagreb, 20. studenoga 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

Ostali zakoni: